Radoslav Gašić & Borislav Marić - Priručnik za održivo sakupljanje komercijalnih vrsta gljiva (2012), Grzyby - ...
[ Pobierz całość w formacie PDF ]
//-->PRIRUCNIKRadoslav Gašić & Borislav MarićRadoslav Gašić & Borislav MarićZA ODRZIVO SAKUPLJANJEKOMERCIJALNIH VRSTA GLJIVA114CM12345678910111213SadržajPredgovorUvod u svijet gljivaStrategije preživljavanja gljivaRazmnožavanje gljivaVrste gljiva u odnosu na čovjekaOdrživo sakupljanje gljivaTraženje, branje i transport gljivaSezona gljivaČuvanje gljivaPravila ponašanja u prirodiKomercijalne vrste gljivaLisičarkaVrganjCrna trubaRujnicaSmrčakProsenjakTartufiLjekovite vrste gljivaĆuranov repZimska panjevčicaBukovačaJudino uhoHrastova sjajnicaOtrovne vrste gljivaZelena pupavkaCrvena muharaProljetni hrčak i velika moždanicaLudaraKarbolovkaRijetke i ugrožene vrste vrganja i lisičarki45668811131516181821222225262830303235363738384042424446PredgovorSveukupno znanje o gljivama u našoj zemlji je prilično skrom-no jer, za razliku od razvijenih zemalja, nemamo baš bogatutradiciju. Većina sakupljača poznaje jednu do pet vrsta gljiva,a svako površno istraživanje novih vrsta najčešće dovodi doneželjenih trovanja. Otuda teza da ljude ne truju gljive već ihtruje neznanje. Pored štete za ljude i gljive su ugrožene našimneznanjem, pa je iz potrebe za stalnom obukom sakupljačanastao ovaj priručnik.Nažalost, vrlo je skromna i domaća literatura o gljivama kojaje na raspolaganju sakupljačima, a broj domaćih autora je jed-nocifren. Najveći doprinos demistifikaciji i boljem poznavanjuovog velikog carstva na našem području daju udruženja glji-vara kroz redovne aktivnosti, izložbe gljiva, predavanja, izlete.Kako je svaki ozbiljan zapis o gljivama značajan tako bi trebaloda bude i ovaj naš, koji je namijenjen sakupljačima komerci-jalnih vrsta gljiva. U ovom priručniku obrađene su one vrstegljiva koje imaju komercijalnu vrijednost i koje se svake go-dine izvoze u stotinama tona na zapadna tržišta, prije svegazbog njihovih organoleptičkih i hranljivih vrijednosti.Sakupljanjem ovih vrsta gljiva jedan dio stanovništva vrlo pris-tojno zarađuje jer su naše gljive posebno cijenjene zbog nji-hovih veoma čistih staništa. Komercijalno sakupljanje gljivamože još dugo biti dodatni izvor zarade za stanovništvo jer jetlo BiH, zbog klime i velikih površina pod šumama, vrlo po-godno za gljive. No, ovaj resurs nije neograničen i njegov kon-tinuitet puno zavisi od ispravnog odnosa čovjeka prema njemu,zaštite staništa i racionalnog korištenja. Zato su utvrđena pravi-la kojа sakupljači moraju strogo poštovati.Oba entiteta u BiH usvojila su zakon o zaštiti prirode. Zakono zaštiti prirode podržava koncept održivog upravljanja pri-rodnim resursima kako bi se održala raznolikost i funkcion-isanje eko sistema. Mora se naglasiti da ovaj zakon zabranjujeneodrživo i nekontrolisano korištenje nezaštićenih gljiva kaoi zabranu prikupljanja, oštećenja, prevoza ili prodaju biljaka igljiva koje se nalaze na IUCN Crvenoj listi1.U svim evropskim državama strogo je kontrolisano sakupljanjegljiva za bilo koju svrhu, a u nekim zaštićenim područjimapotrebna je dozvola i za naučna istraživanja. Danas se u BiHgljive sakupljaju bez posebnih dozvola, iako je u Federaciji BiHod decembra 2005. godine na snazi Pravilnik o iskorištavanjusekundarnih šumskih proizvoda, a sličan pravilnik je usvojen iu Republici Srpskoj početkom 2010. godine.Oba pravilnika regulišu potrebu i načine izdavanja akreditacija,odnosno dozvola za sakupljanje gljiva koje su sakupljači dužninositi sa sobom nakon završene obuke. S obzirom da kod nasne postoji sistemski program obuke za sakupljače, vjerujemo1. Lista ugroženih biljnih i životinjskih vrsta koju je izradio Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN)da ovaj priručnik može biti od velike pomoći promociji odgo-vornog korištenja samoniklih gljiva.Uvod u svijet gljivaGljive su veoma bogat i raznovrstan, ali i nedovoljno proučensvijet. Ni po načinu funkcionisanja, ni po građi, ni po ulozi uprirodi ne spadaju ni u biljke ni u životinje. One čine zasebnocarstvo – fungi (gljiva - lat. - fungi, grč. - myco).Za razliku od biljaka, kojima je osnovna funkcija fotosinteza,ni jedna vrsta gljiva ne vrši fotosintezu, a građene su od hifa, zarazliku od biljaka i životinja koje su građene od ćelija.Hife, za razliku od ćelija, unutar opne i citoplazme mogu daimaju 2, 5, pa i više jedara. Ćelijski zid kod biljaka građen jeod celuloze, a kod životinja od bjelančevina, dok je kod gljivazid hifa građen od hitina koji se javlja u građi oklopa kod ra-kova i krila kod nekih insekata. Zaliha hrane kod biljaka sastojise od skroba i šećera, kod životinja od masti, a kod gljiva odglikogena koji se javlja i u jetri životinja. Zato gljive imajuukus koji više liči na ukus mesa, ali su zbog hitina iz hifa težeprobavljive. Biljke su proizvođači, jer putem fotosinteze proizvode skrob, šećer, vitamine itd. �½ivotinje su potrošači zato štokoriste već gotovu hranu koju su biljke proizvele ili se hranedrugim životinjama i gljivama. Za razliku od njih, gljive u pri-rodi imaju ulogu razlagača.U pogledu prehrambene vrijednosti, gljive mogu biti: bezus-lovno jestive (upotrebljive u prijesnom stanju), uslovno jestive(upotrebljive samo ako su termički obrađene, osušene i sl.),nejestive (zbog okusa ili konzistencije), uslovno otrovne (npr.ako se konzumiraju sa alkoholom), bezuslovno otrovne i lje-kovite.Gljive predstavljaju značajan izvor bjelančevina, minerala i vi-tamina ne samo za ljude već i za životnje (puževe, vjeverice,zečeve, srne, divlje svinje, jazavce i medvjede).Pored toga, gljive imaju neprocjenjiv značaj za život na zemljijer su, uz bakterije, najznačajniji razlagači organskog otpada.45Strategije preživljavanja gljivaTri osnovne strategije u preživljavanju gljiva1.Mikoriza je obostrano koristan simbiontski odnos izmeđubiljke i gljive u kojem gljiva stimuliše rast biljke svojim hor-monima i štiti je svojim enzimima od bolesti, a biljka snabdi-jeva gljivu neophodnim mineralima. Prirodna osobina miceli-juma je da dugo zadržava vodu tako da mikoriznim biljkamasluži kao svojevrsna cisterna za vodu u sušnom periodu. Šumeu kojima ima gljiva bolje napreduju i zdravije su, a na livadamaje trava bujnija i zelenija tamo gdje se nalazi micelij gljiva, tzv.vilina kola.2.Gljive se najčešće javljaju kao saprobionti, odnosno razlagačiuginulih biljaka i gljiva. Ova strategija gljiva je najznačajnijaza prirodu jer omogućuje potpuno kretanje materije u prirodi.Bez gljiva saprobionata ne bi bio moguć život na zemlji kakavdanas postoji, jer bez gljiva nije moguća potpuna razgradnjaorganskih materija biljnog porijekla. Uginulo drveće, trava,lišće, iglice, šišarke, žirevi i ostali biljni otpad ne bi mogao dastrune i priroda bi se ugušila u sopstvenom otpadu. Za razlikuod parazitskih vrsta gljiva, gljive saprobionti ne napadaju živastabla. Biljka još u mladosti preko korijena upije spore sap-robnih gljiva i one u njoj spavaju po 50, 100 pa i više godina iuopšte joj ne smetaju. Kada biljka ugine i prestane cirkulacijasokova u njoj, spore gljiva saprobionata počinju razvijati svojemicelije i formirati nova plodonosna tijela.3.Treća strategija je parazitoza. Gljive kao paraziti napadajubiljke koje su već prirodno ili ljudskom aktivnošću oštećene, teomogućuju da se takve jedinke koje ne mogu da ostvare puniefekat u prirodi uklone iz nje. Pogrešno bi bilo pomisliti dasu parazitske vrste gljiva štetne za prirodu, što najbolje poka-zuje primjer gljive bukovače (Pleurotusostreatus).Naime, ovagljiva najčešće napada oštećena stabla lišćara, rijeđe četinara,često se javlja i kao saprobiont na već uginulim stablima iodsječenim trupcima. Njen micelij ispušta cijanovodoničnukiselinu i poubija sve larve parazitskih vrsta insekata, njima senahrani i spriječi njihovu daljnju ekspanziju. Ova je vrsta po-gubna za napadnuto stablo ali je veoma korisna za ostala stablau šumi. Gljive takođe parazitiraju na drugim vrstama gljiva.ju i do sparivanja. Tek tako oplođen micelij kada naraste možeda dâ sljedeću generaciju, odnosno nova plodonosna tijela.Neke vrste gljiva su zoohorne, odnosno rasijavaju ih životinje,a najpoznatiji od njih su tartufi.Vegetativno se gljive razmnožavaju pomoću konidija, a to subespolne spore koje pupanjem formiraju nove primordijalnemicelije.Zašto prekomjerno sakupljanje plodišta ugrožava gljive?Zato jer se bez plodišta gljive ne mogu ni razmnožavati, nirasprostirati. Ako sa nekog područja redovno sakupljamo svanastala plodišta, onemogućujemo razvoj sljedećih generacija.Prekomjernim sakupljanjem plodišta možemo znatno smanjitišansu vrste za ostavljanjem potomstva. Treba znati da je razvojgljivljeg organizma iz spore u prirodi vrlo zahtjevan proces.S jedne strane, u tlu ili nekom drugom supstratu vlada velikonadmetanje i aktivna borba za prostor i hranu među brojnimorganizmima, a s druge strane, kod polnog razmnožavanja,najčešće se moraju pronaći dvije spore iste vrste, različitogpola, što na velikim prostranstvima nije nimalo lako. Svakobranje plodišta smanjuje u nekoj mjeri šansu za uspješnimrazmnožavanjem i rasprostiranjem. Rijetke i osjetljive vrste toteško podnose.Razmnožavanje gljivaRazmnožavanje gljiva može biti generativno i vegetativno.Gljive se razmnožavaju generativno pomoću spora koje kadapadnu na odgovarajući supstrat formiraju primordijalne miceli-je, a oni pomoću složenih hemijskih procesa dolaze u korelaci67Vrste gljiva u odnosu na čovjekaBezuslovno jestiveU ovu grupu spadaju gljive koje ne sadrže nikakve termolabilneotrove. One se mogu koristiti u ishrani bez posebne obrade, tj.poslije čišćenja mogu da se peku, prže, mariniraju, suše, sala-mure, već zavisno od vrste. Neke su jestive čak i sirove.Uslovno jestiveGljive iz ove grupe termički neobrađene izazivaju stomačnesmetnje, blaže su otrovne ili gorke. Štetne matrije se razlažukuvanjem ili pečenjem, nakon čega gljive postaju jestive. U ovugrupu spadaju i one čije se štetne materije razlažu sušenjem.NejestiveGljive iz ove grupe, po pravilu, posjeduju neprijatan ukus ili suveoma ljute, pa su zbog toga nejestive. Takođe mnoge vrste izove grupe su drvenaste ili pak njihova jestivost nije poznata.LjekoviteNauka je dokazala da preko 500 nižih i viših vrsta gljiva sadržiizuzetna ljekovita svojstva. Jedna od najpoznatijih je mik-roskopska gljivaPenicillium,od koje je dobijen antibiotik podnazivom penicilin koji je spasio veliki broj života.OtrovneGljive iz ove grupe posjeduju otrove koji se ne mogu uništitinikakvom termičkom ili drugom obradom. Njihova upotrebau bilo kom vidu strogo se zabranjuje. Svako ko se upusti uistraživanje jestivosti ovih vrsta preuzima odgovornost na sebe!upotrebu, a tim ćete iznijeti sve njihove spore iz prirode koje biinače ostale u staništu.Posebnu pažnju treba obratiti na rijetke i ugrožene vrste gljivada ne bi došlo do njihovog iskorjenjivanja. Tu posebno želimoskrenuti pažnju na rijetke vrganje: kraljevkuBoletus regius,fehtnerov vrganjBoletus fechtnerii bezsjajni vrganjBoletusimpolitus,te lisičarke (frizovu lisičarkuCantharellus friesii,ljubičastožutu lisičarkuCantharellus janthinoxanthusi crnećulisičarkuCantharellus melanoxeros.Kada berete gljivu nastojte da je držite za stručak i uvrnete kaosijalicu da bi se bazalni micelij odvojio pravilno od dna stručka.Mjesto gdje je gljiva rasla treba zatrpati zemljom i lišćem da bise zaštitio micelij od infekcije. Nije preporučljivo da se gljivena tlu odsijecaju nožem i da se ostavljaju panjevi od stručakana mjestu gdje je gljiva izrasla, jer ih brzo napadnu virusi ibakterije koji se kroz sistem hifa prenesu na micelij i unište ga.Gljive koje zbog meke građe nije moguće ubrati uvrtanjemtreba što pažljivije odvojiti nožem od bazalnog micelija.Staništa gljiva najbolje se štite kontrolisanim i stručnim bran-jem gljiva. Šumska staništa se čuvaju zaštitom od prekomjernesječe šuma. Sječom mikoriznih stabala kidaju se i simbiontskiodnosi između micelija mikorizne gljive i posječenog stabla,njenog domaćina. Uklanjanjem starih stabala iz šumeonemogućava se razvoj parazitskih i saprobnih gljiva. Zato suskupinske sječe šuma štetne za svijet gljiva.Kada se uklone velika stabla u nekoj staroj šumskoj sastojiniomogući se nesmetan prodor sunčevih zraka koje brže zagri-javaju tlo koje brže gubi vlagu i time postaje nepovoljno za raz-voj gljiva. Prirodne livade su staništa brojnih vrsta gljiva i akose na njih bace mineralna đubriva, promijeniće se Ph vrijednostzemljišta, na šta su gljive veoma osjetljive. Upotreba fungicidaili herbicida će takva staništa potpuno devastirati, a o bacanjuraznog industrijskog i komunalnog otpada da i ne govorimo.Osnovna podjela kod viših gljiva je na askomycete (mješinarke)i bazidiomycete (štapićarke). Prema riječima uvaženog kolegeBranislava Uzelaca, mješinarke ispaljuju spore, a štapićarkeispuštaju spore.Pošto sve komercijalne vrste gljiva, osim smrčaka (Morchellasp.)i tartufa (Tubersp.)spadaju u štapićarke, odnosno ispuštajuspore, moramo paziti kako ostavljamo njihova plodonosna ti-jela koja ne možemo iskoristiti za ishranu, da bi spore moglenormalno ispadati. Najbolje je potražiti račvastu horizontalnugranu i staviti gljivu da stručak prolazi kroz račvu, a šešir seoslanja na nju. Neka od važnih pravila prilikom sakupljanjagljiva propisana su i ranije pomenutim podzakonskim aktimakoji uređuju ovu oblast u BiH, i to:Održivo sakupljanje gljivaOdrživo sakupljanje gljiva podrazumijeva branje gljiva, s timda se, u cilju očuvanja staništa, ne sakupljaju mlade, nerazvi-jene i prestarjele gljive. Ukoliko ste ubrali gljivu i zaključilida je zbog crvljivosti neupotrebljiva postavite je tako da sporemogu slobodno da ispadaju iz himenijuma (listića, cjevčica iliresa). Tako će se stvoriti uslovi da u staništu ostane dovoljnospora za sljedeću generaciju.Ubrati mladu, nedovoljno razvijenu gljivu je mala korist a ve-lika šteta!Ako berete sve komercijalne gljive, bez obzira da li su zdraveili ne, radite opet štetan posao i po vas i po prirodu. Zauzeli stemjesto u korpi, namučićete se uzaludno noseći ih jer vam ihotkupljivač neće primiti, moraćete ih baciti jer nisu ni za vašu89
[ Pobierz całość w formacie PDF ]